Toma Blizanac (i brat Marko): Moje dopisivanje s nadbiskupijom

Dating > Toma Blizanac (i brat Marko): Moje dopisivanje s nadbiskupijom

Click here: ※ Toma Blizanac (i brat Marko): Moje dopisivanje s nadbiskupijom ※ ♥ Toma Blizanac (i brat Marko): Moje dopisivanje s nadbiskupijom

Tu naravno nitko izrijekom i izravno nije još spominjao Slavene s rubova carstva, ali uskoro se po načelu analogije proširio taj razgovor i na njih. Miha Madijev tipični je zagovornik gradskih autonomija pa su i posvema logična njegova negativna određenja naspram osionih feudalnih gospodara. Velika franačka država nije trajala dulje od stotinu godina.

Iako vam se obraćam potpuno samostalno, siguran sam da bi se u Zagrebu našlo i više nego dovoljno vjernika zainteresiranih za redovito nedjeljno i blagdansko slavlje tradicionalne sv. Jačanje narodne svijesti oslanjalo se na novoosviještene gradske slojeve koji prema kulturi, pa ni prema jeziku, nisu pokazivali tradicionalistički odnos,nego je za njih liberalna višejezičnost bila najbolji iskaz etničke strukture gradskih sredina, ali i prigoda da mogu komunicirati sa što širim krugom ljudi iz njihove bliže i dalje okoline. Moram priznati da instinktivno preskačem članke takvog tipa, ali zapelo mi je nekoliko riječi za oko i kroz par trenutaka moje sumnje su potvrđene. Veoma nagle i prevrtljive naravi, Toma se odmah uključio u tada aktualne borbe za komunalno osamostaljivanje Splita. Prve su prozvali Bečkima po mjestu u kojemu se čuvaju jer ta fragmenta vindobonensia, kako ih još nazivaju, tek su dva sačuvana pergamentska lista koja su nekoć bila dio blistavoga rimskog sakramentara, izvorno napisanog u Moravskoj za vrijeme misije. S druge strane, privrzenost ranijoj liturgijskoj tradiciji ne znaci samo da je netko pripadnik bratovstine San Pio X. U Vinodolski zakonik probio se duh vremena koje je podupiralo samostalnost malih zajednica pa je upravo zbog svoga slobodarstva i neke začudne samosvijesti taj drevni tekst, koji je jedan od najstarijih slavenskih zakonika uopće, bio preveden na mnoge jezike i proučavan kao izvorni hrvatski prinos povijesti općega prava. Na konferenciji je prvo predavanje trebao održati Giuseppe Alberigo iz Bologne, no kako zbog zdravstvenih razloga nije bio nazočan, njegove misli pročitao je u hrvatskom prijevodu dr.

Radi se o blogu koji je povezan s američkom katoličkom izdavačkom kućom , a piše ga ponajviše. Što je to tako magično u tih nekoliko dijaloških rečenica uskrsne igre? Budući da mi ni nakon dva tjedna nije odgovoreno na ponovni upit, ponovno sam se obratio mr.

122424866-Slobodan-Prosperov-Novak-Povijest-hrvatske-književnosti-1-2.pdf - Veću slavu od Knjiga Kata Mudrog imala je poučna knjiga o životinjama, Fiziolog.

U najnovijem broju Glasa Koncila objavljen je članak o teologa Ulricha Ruha iz Freiburga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Moram priznati da instinktivno preskačem članke takvog tipa, ali zapelo mi je nekoliko riječi za oko i kroz par trenutaka moje sumnje su potvrđene. Navodim kraj članka koji, nažalost, nije dostupan preko interneta: Dr. To osobito vrijedi za Katoličku Crkvu koja trenutačno prolazi vrlo tešku dionicu puta u svojoj novijoj povijesti. Podsjetio me ovaj članak i na bivša gostovanja na KBF-u u Zagrebu o kojima sam čitao u Glasu Koncila, evo nekih izabranih s interneta. Nedavno održani Teološki dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svojim je predavanjem i nazočnošću uzveličao dr. Peter Hünermann, poznati dogmatičar i ekleziolog, profesor emeritus na Sveučilištu Eberharda Karla u Tübingenu. Što se općenito Crkve tiče, istina je da imamo snažan pad duhovnih zvanja, pad nedjeljnih dolazaka u crkvu, no Crkva je još uvijek tu. Kad bismo pogledali Papinski godišnjak, našli bismo da danas u svijetu imamo 410. No u istom tom godišnjaku stoji kako danas imamo 4 milijuna takozvanih »pastoralnih djelatnika«. To je jako velik broj i bez njih Crkva ne bi danas funkcionirala. U Njemačkoj imamo velik broj teologa laika. Mislim da sada svatko uočava kako stvari ne idu najbolje i kako su nam potrebni i drugi, ne samo svećenici. Nameću se nove potrebe i nove zadaće, a s time i ljudi koji će ih izvršavati. No isto se tako postavlja i pitanje kako ih integrirati, kako od njih stvoriti pastoralne suradnike koji će preuzeti odgovornost za Crkvu. To je zadaća biskupa i pape. Ne možemo reći: Radit ćemo sve kao i dosada. To više ne ide. Religija u svjetlu komunikacije i djelovanja«. Glavni gost-izlagač bio je dr. Edmund Arens, profesor fundamentalne teologije na Teološkome fakultetu Sveučilišta u Luzernu... Spomenimo samo pitanje pobačaja i činjenicu da mnogi suvremenici nisu u stanju prepoznati pravo nerođenoga ljudskog bića na život i preživljavanje... ARENS: Da, uvijek se može postaviti pitanje gdje započinju i gdje prestaju ljudska prava. I na međunarodnoj razini ima ozbiljnih rasprava o tome. Primjerice, postoje li kulturna ljudska prava; jesu li ona uistinu univerzalna ili pak postoje i druga ljudska prava mimo onih u Europi, tj. Tu postoje trajna osporavanja. Stoga bih rekao da bi razuman temelj za dijalog među kulturama i među religijama bio taj da se promisli što je to međuljudska komunikacija. Smatram da bi bilo primjereno i plodno razraditi komunikološko-filozofsko utemeljenje ljudskih prava, dostojanstva i potreba. O objektivnoj se istini, dakle, danas ne može govoriti? ARENS: Ne može se govoriti o objektivnom pristupu istini. Točno je da radikalna postmoderna kaže kako uopće nema objektivne istine, nego postoje pojedinačne »istine«. Filozofija komunikacije pak kaže kako nitko nema pravo za svoje stajalište reći da je ono istina. Mi pretendiramo na istinu, kažemo da je naše stajalište istinito, ali moramo ući u dijalog s drugima o tome je li to točno. Međunarodna u povodu 40. Na konferenciji je prvo predavanje trebao održati Giuseppe Alberigo iz Bologne, no kako zbog zdravstvenih razloga nije bio nazočan, njegove misli pročitao je u hrvatskom prijevodu dr. Moja napomena: donosim izvadak iz intervjua u Glasu Koncila, v. Crkva je izišla iz dugog razdoblja nepovjerenja, često oporog, prema povijesti te iz doktrinarne imobilnosti, prema kojoj je evanđeoska istina bila blago koje valja čuvati, a ne toliko prenositi. Koncilska skupština imala je dovoljno odvažnosti i uvjerenja za napuštanje eurocentrizma, koji je prevladavao u početku. Episkopati Trećega svijeta sve su više osvajali prostor, utječući na rad i na odluke koncila. Tu deeuropeizaciju ponajviše je potvrdio utjecaj koji je koncilsko događanje izvršilo na kontinente iz svjetskog »predgrađa«. Kulture i kršćansko iskustvo koje su promicali ti episkopati na presudan su način osnažili usmjerenja da se prevlada juristički pristup koji je bio ušao u poimanje Crkve na Zapadu, barem od srednjega vijeka naovamo. Čini se da biskupske konferencije, koje su dale presudan doprinos pokretanju Drugoga vatikanskog koncila, istodobno ugrožava i interna birokratizacija i rimski centralizam, koji im narušavaju mogućnost da postanu učinkoviti i djelatni znakovi zajedništva među Crkvama. Nastojanja časnih ustanova i projekata, kao što su sinode ili katekizmi, u opasnosti su da se pretvore u umorno ponavljanje bez istinskog susreta sa crkvenom stvarnošću, zbog nedostatka da se na primjereni način promisli o jednima i drugima u duhu odvažnoga podanašnjenja te da se prevladaju izričaji koji su dragi kulturama koje su već zašle za obzor kao što pokazuje primjer službenog »Katekizma«.